Početkom jula u Kuli je realizovan prvi dio projekta „Opstajanje – nasleđe u dijaspori i matici“ u kojem su učešće uzeli KUD „Mijat Mašković“ iz Kolašina i KUD „Durmitor“ iz Kule.
Projekat ima za cilj promovisanje autentičnog crnogorskog plesno-muzičkog folklora koji spada u ugrožene vidove nasleđa. Ekspedicija kolašinskog KUD – a od 30 članova, predvođena nosiocem projekta, Branislavom Jeknićem, predstavila je naš grad u najboljem svijetlu. Domaćini, nekadašnji kolonisti i njihovi potomci koji ove krajeve Vojvodine naseljavaju od 1945. godine, su gostoprimljivošću i emotivnim pričama ostavili veliki utisak na članove našeg KUD-a.
U dvije večeri u Crnogorskom omladinskom domu i Kulturnom centru posjetioci su imali rijetku priliku da vide, po mnogima, najkompletniji prikaz crnogorskog nasleđa ikada – igre u kolu, pjesme i običaje, mahom, pivskog i kolašinskog kraja. U klubu Kulturnog centra organizovana je i izložba „Kolašin na starim fotografijama“ Branislava Jeknića.
Edukativni dio projekta otvorili su rukovodioci KUD-ova, Jovica Vuković i Davor Sedlarević održavši predavanja na teme „Stari tipovi igara u durmitorskom kraju“ i „Da li znamo šta igramo – crnogorske igre u kolu kroz prizmu novih istraživanja.“ Predavanja su bila šansa da se na stručan način odgovori modernim stremljenjima i istraživačkom procesu koji u Crnoj Gori jedino sprovodi KUD „Mijat Mašković“, a KUD „Durmitor“ je vjerovatno najizvorniji čuvar naše tradicije. Tokom dijaloga pokrenuta su mnoga značajna pitanja o tome šta je zapravo istina o našim igrama i gdje se najviše griješi kada se te igre predstavljaju široj publici.
Na velikom koncertu „S Bjelasice preko Durmitora“ su prikazane obrade petrovdanskih i svadbenih običaja u djevojačkoj kući, „Umir krvi“ i sjednik u Morači ‒ „Veselo“. U ova četiri scenska prikaza viđen je velik broj igara koje se inače ne mogu vidjeti na repertoarima domaćih društava poput truse, U Vukića Brankovića, moračkog kola, kalopera, ljubikola, đidija, ogledala, maglice, crnogorskog skakanja po starinski, i priličan broj varijanti takozvanih poskočica. Pjevačke grupe su pjevanjem „na glas“, koje pripada najstarijem sloju pjevanja u Crnoj Gori, dokazale zašto vrijedi izučavati i očuvati ovaj veoma zahtjevan način pjevanja. Publika je aplauzom i smijehom pozdravljala šaljiva natpjevavanja Kuljana i Kolašinca poput: „Ženiću te, moja gara, trides’ prvog februara“, ili „Nijesi mi dužan krvi ‒ ni ljubavnik bio prvi“. Ženska pjevačka grupa „Durmitora“, koje je nedavno izdala i cd sa izvornim crnogorskim pjesmama, je pokazala zašto je najbolja pjevačka grupa koja izvodi crnogorsku muziku, a mlađa pjevačka grupa iz Kolašina je potvdila da spadaju u njihove prave naslednice. Predstavili su se i solisti: dvojeničar Stojan Ćurčić, guslar Pero Vujović, diplar Ljubo Miljanić, na svirali i diplama Davor Sedlarević, a čuli su se i dijelovi vokalne tradicije poput uspavanke i tuženja koje su izvele Nada Golubović i Vanja Kljajić. Program je vodio glumac kolašinskog amaterskog pozorišta i član KUD-a Nikola – Lića Šćepanović.
„Publika koja je gledala naš koncert, a većina su naši zemljaci, je dala ovakav komentar: “To što smo viđeli večeras je Crna Gora našeg odrastanja i pamćenja na priče naših predaka o tome kako su živjeli”.
„Ja sam izuzetno zadovoljan što su se srela dva društva koja se trude da na istinski način prezentuju ono najljepše što nam preci ostaviše ‒ svoju pjesmu igru i običaje. Bio bih srećan da naš put slijede i drugi i da ono što smo mi propustili nadograde, a tamo đe smo pogriješili isprave“, kaže Jovica Vuković, rukovodilac „Durmitora“.
Davor Sedlarević je izrazio veliku zahvalnost domaćinima iz Kule na srdačnom dočeku, a posebno se zahvalio direktoru „Durmitora“ Milovanu Vukoviću na lijepim riječima, emocijama i načinu na koji promoviše crnogorsko nasleđe. „Svi članovi „Durmitora“ su nam omogućili, prije svega, da učimo o tradiciji, a pored toga su pokazali pravo značenje riječi Crnogorac – u svakom smislu. Nezaboravno je bilo prvo veče u Crnogorskom domu kada su do kasno u noć, sasvim spontano, odlijegale crnogorske pjesme i do punog sjaja dolazila umiješnost pjevača u smišljanju stihova, priča i šala. Zajednički koncert je bio još jedan pokušaj da se spriječi sve češća devastacija crnogorskih igara i pjesama, koje, kako je poznato, nikada nijesu izvođene uz svirku. To je autentika – u poslednjem dostupnom obliku i ona mora da ima prioritet dok god je „živa““, – kazao je Sedlarević.
Sledeće godine će naš KUD ugostiti Kuljane, a po riječima učesnika, teško će se uzvratiti način na koji je „Mijat Mašković“ dočekan u Kuli.
„Žal za zavičajem naših domaćina i želja da se svakog trenutka osjećamo kao svoji, poneka suza i mnogo iskrene priče su obilježili ovu turneju. Ovakvi susreti daju nadu da naša tradicija nije zaboravljena, da ima mladih ljudi koji će nastaviti da razvijaju i revitalizuju ove, vrlo zahtjevne, oblike pjesme i igre, a mi smo tu da podržimo sve aktivnosti koje promovišu kolašinske umjetnike, poslednje čuvare tradicije iz KUD-a „Mijat Mašković“, zaključio je Branislav Jeknić.