Izložba fotografija „Foto esej o Kolašinu – zapisi u vremenu“, autora Dragoslava Jeknića Šafta otvorena je sinoć u galeriji Zavičajnog muzeja u Kolašinu.
Otvarajući izložbu, advokat Zoran Rakočević je kazao:
„Kolašin je grad kulture, poznat i prepoznat po piscima, slikarima, vajarima, muzičkim stvaraocima i umjetnosti fotografije. Domicilni Kolašinci, majstori fotografije izlagali su na prostorima velike Jugoslavije i drugim evropskim sredinama, dobijali podršku, pohvale i priznanja i dali neizmjeran doprinos ovoj umjetnosti i svoj mali lijepi, poznati grad predstavili kao stvaralačku prestonicu i prepoznatljivu kreativnu sredinu. Ljubo Medenica i njegovi učenici i sledbenici, Dragiša Medenica, Ranko Popović, Milan Krgović, ing. Vuko Vlahović, svi vrhunski umjetnici i majstori fotografije. Ovoj plejadi umjetnika svakako će se pridružiti i gospodin Jeknić ako se odluči da fotografija bude njegov stvaralački izbor. U dilemi sam da li mu je vrlina ili odabrana granica stvaralaštva to što se posvetio svojem gradu u kojem živi, što je suzio prostor, ali sam ipak siguran da će uskoro mijenjati svoj stil rada i da će kao umjetniku svaka i mnogo šira sredina biti tijesna. Fotografije na ovoj izložbi Jeknić je sistematizovao u tri umjetničke cjeline iz kolašinskog foto albuma „Grad u kojem živim, ljudi koje susrećem“ su neispričane novele, zapisi, uspomene koje traju i knjige koje se ne mogu pročitati, već ih treba stalno čitati, svaka za sebe posebno izražava svoj život.“
O izložbi je govorio akademski slikar Dušan Radović. On se fokusirao na značenje fotografije i na ono što je autor prezentovao na izložbi.
Pisac i publicista Rajko Cerović je rekao da je Jeknić radeći ove fotografije zapravo radio hroniku Kolašina.
„On je čovjek koji je zaljubljen u svoj grad koji pasionirano snima neke prizore, neke ljude, neke zgrade, neke promjene, a nije svjestan da će to za koju godinu biti dragocjen dokumenat. Tako fotografije koje je nekada radio Ljubo Medenica danas predstavljaju dragocjenost, svjedočanostvo o ljudima i vremenu. Fotografija nikad ne gubi značaj,“ zaključio je Cerović.